U 15-godišnjoj plivačkoj karijeri osvojio je 26 medalja s najvećih natjecanja i zaslužio titulu najtrofejnijeg sportaša u Hrvatskoj od njezine neovisnosti. Osvajač je više od stotinu medalja s raznih svjetskih plivačkih natjecanja za osobe s invaliditetom, od čega je više od polovice zlatnih.

Dječak koji je sa samo 6 mjeseci obolio od dječje paralize, počeo je plivati upravo zbog dijagnoze i to kad mu je bilo godinu i pol. Iako je imao tjelesni nedostatak, pokazao se kao riba u vodi pa je u 12. godini počeo trenirati vaterpolo u klubu Jug.

Nakon toga se aktivno uključio u plivanje, postao paraolimpijac i član hrvatske plivačke reprezentacije. Prije četiri godine pozdravio se s profesionalnim sportom, završio studij Odnosa s javnošću na Sveučilištu u Dubrovniku, želeći se okrenuti pokretanju vlastitog posla.

O svojoj je impresivnoj karijeri, usponima i padovima nedavno govorio u dokumentarcu “Skrivena strana medalja”. Naš najuspješniji paraolimpijac ima još samo jednu životnu želju - postati otac.